Alergija na hranu i nepodnošenje hrane

Alergijska reakcija na određenu vrstu hrane. Mnogo češće stanje, nepodnošenje hrane, nije alergijska reakcija nego predstavlja neželjeni učinak uzimanja određene hrane.

Mnogi ljudi ne mogu podnijeti određene vrste hrane iz razloga koji nisu alergija na hranu; na primjer, može im nedostajati enzim potreban za probavu hrane. Ako probavni sustav neke osobe ne može podnijeti određenu vrstu hrane, ishod može biti..→

želučanocrijevni poremećaj, napuhnutost, mučnina, proljev ili druge poteškoće. Općenito, za te simptome nisu odgovorne alergijske reakcije. O “alergiji na hranu” postoje mnoge kontroverzne tvrdnje pri kojima se hrana okrivljuje za poremećaje u rasponu od hiperaktivnosti u djece do kroničnog umora. Ostale nepotkrijepljene tvrdnje okrivljuju hranu za artritis, loše tjelesne osobine, potištenost i druge probleme.

Simptomi

Uobičajeni problem, koji može biti pojava alergije na hranu, započinje u djetinjstvu i najvjerojatnije će se pojaviti kada u obitelji postoji atopijska bolest (poput peludne groznice ili alergijske astme). Prvi pokazatelj sklonosti alergiji može biti kožni osip poput ekcema (atopijski dermatitis). Osip može ali ne mora biti popraćen želučanocrijevnim simptomima poput mučnine, povraćanja i proljeva te može ali ne mora biti izazvan alergijom na hranu. Do djetetovog prvog rođendana, ekcem je već manji problem. Veća je vjerojatnost da će djeca s alergijama na hranu razviti druge atopijske bolesti tijekom odrastanja, uključujući alergijsku astmu i peludnu groznicu. Međutim, kod odraslih i djece iznad 10 godina života, nije baš vjerojatno kako će hrana biti odgovorna za dišne simptome, čak ukoliko ishod kožnih testova ostane pozitivan.

Najčešće alergije na hranu

Mlijeko

Jaja

Školjke i rakovi

Orasi

Pšenica

Kikiriki

Soja

Čokolada

Rijetki ljudi razviju vrlo teške alergijske reakcije na specifične moćne alergene u hrani, osobito na orahe, mahunarke, sjemenke i rakove. Ljudi s tim alergijama na hranu mogu izrazito jako reagirati na uzimanje pa i najmanje količine spomenute hrane. Mogu se osuti po cijelom tijelu, osjetiti kako im grlo otiče i zatvara se te mogu imati poteškoće pri disanju. Nagli pad krvnog tlaka može dovesti do omaglice i nesvjestice. To, stanje opasno po život naziva se anafilaksija. U nekih se ljudi anafilaksija razvije samo ako se neposredno nakon uzimanja “opasne” hrane bave tjelovježbom ili se opterete.

Dodaci hrani (aditivi) mogu izazvati simptome kao rezultat bilo alergije, bilo nepodnošenja. Neka hrana sadrži štetne tvari ili kemikalije (npr. histamin) koji su odgovorni za nealergijske nepovoljne reakcije. Sastojci poput mononatrijeva glutamata (MSG) ne uzrokuju alergije. Sulfiti (npr. metabisulfit, koji se nalazi u mnogim namirnicama kao konzervans) i boje (primjerice tartrazin, žuta boja u slatkišima, bezalkoholnim pićima i mnogoj gotovoj hrani) su opisani kao izazivači astme u ljudi osjetljivih na te tvari. U nekih se ljudi nakon uzimanja određenih vrsta hrane razvije migrena.

Alergije na hranu i njezino nepodnošenje su obično prilično očiti, premda razlikovanje prave alergije od nepodnošenja nije uvijek jednostavno. Probava u odraslih očito sprječava alergijske odgovore na mnoge alergene uzete u vidu hrane. Primjer je pekarska astma, pri kojoj radnici u pekarama kišu kada udišu brašno ili prašinu od zrnja žitarica, pa ipak mogu jesti žitarice bez da se razvije alergijska reakcija.

Dijagnoza

Kožni testovi su ponekad korisni i pomažu u postavljanju dijagnoze alergije na hranu; pozitivan rezultat testa ne znači nužno da je osoba osjetljiva na određenu hranu, već alergolog mora učiniti oralni podražajni test za postavljanje konačne dijagnoze. Prilikom oralnog podražajnog testa, osumnjičena hrana sakrije se unutar neke druge tvari poput mlijeka ili soka od jabuke i daje se bolesniku. Ako se simptomi ne razviju, bolesnik na tu hranu nije alergičan. Najbolji podražajni testovi su “slijepi”; to znači da je osumnjičena namirnica ponekad unutar druge tvari, a ponekad i nije. Tim testovima liječnik može sa sigurnošću utvrditi kako postoji preosjetljivost bolesnika na određenu hranu.

Eliminacijska dijeta može pomoći pri utvrđivanju uzroka alergije. Osoba prestaje jesti hranu za koju se misli da bi mogla izazvati simptome. Kasnije se namirnice jedna po jedna uvode u prehranu. Liječnik može odrediti dijetu kojom se započinje, a koja se mora strogo slijediti, koristeći samo najčistije proizvode. Praćenje ove dijete nije jednostavno, jer su mnogi sastojci hrane sakriveni kao dijelovi drugih namirnica. Na primjer, obični raženi kruh sadrži i određenu količinu pšeničnog brašna. Ne smije se jesti niti piti ništa izvan namirnica zadanih u osnovnoj dijeti. Ne savjetuje se prehrana po restoranima, jer osoba (i liječnik) moraju znati za svaki sastojak svakog pojedenog obroka.

Liječenje

Ne postoji specifično liječenje alergija na hranu, osim prekida uzimanja hrane koja ih izaziva. Svatko tko je uistinu alergičan i tko dobiva osipe, urtikariju, otok usana i grla ili osjeća nedostatak zraka mora biti vrlo oprezan i izbjegavati hranu koja izaziva simptome.

Desenzibilizacija jedenjem malih količina hrane ili stavljajući kapljice ekstrakta hrane pod jezik, nije se pokazala učinkovitom. Antihistaminici su od male praktične važnosti u sprječavanju, ali mogu biti korisni kod naglih općih reakcija